Excuse me miss.. where is the main square?? (u Indiji su i okomite slike naopako..) |
Tipična šetnja ulicom u Indiji.. Prilaze mladići i razna
gospoda.. Hello! What is your name? Where are you from?
Mi: CroatiaOni: Oh, Russia, beautiful country.. Oh Crecia, beautiful country.. Oh, beautiful country..
Nešto manje tipična šetnja u Jodhpuru.. Prilazi dječačić od
11ak godina.. Hello! What is your name? bla bla
What is your country?
Croatia
What is your sex?
???? What??
What is your sex?
Ja: Female?On pogled u Anđu: What is your sex??
Ona: Also female..
J
Ludilo.. Mislim da je čak pitao „Do you want to have sex?“
ali nekako je to mrmljao pa nisam sigurna J
A mi od prošlog javljanja putujemo sve zapadnije. Provele 2
dana u Jaipuru, plavom gradu. Kao što ime i slika kaže, ime je dobio po
hrpetini plavih kućica. Prije su u njima živjeli Brahmani, no s vremenom se to
izgubilo pa sada raznorazan puk živi u njima. No cijeli grad je strašno
zanimljiv i živahan, sa uskim labirint uličicama, naravno, i tu se cijeli život
odvija na krovovima.. Pa se gubiš u labirintu (gdje i u najužim ulicama
istovremeno prolaze krava, motorist i tuk tuk) i povremeno penješ na rooftopove
i orjentiraš J
Pogled z tvrdave na plavi grad |
Svaka kuća i naravno svaki guesthouse i restoran imaju svoj
rooftop, i savršena su baza za promatrati sve.. kako se djeca tuširaju, kako
puštaju zmajeve, kako žene peru veš, kako hrane koze (?? Da, koze zavezane na
krovu obučene u zimske vestice, ne razumijem zašto).. svih čuda i čudesa u
Indiji u kojoj je sve moguće.. I zapravo kada se čovjek navikne, sve postaje
nekako normalno, cijeli taj kaos koji zapravo funkcionira po nekom kaotičnom
redu. Osjećamo se poprilično sigurno, ljudi u poprilično ljubazni i uz to što
prilaze da bi nešto prodali, zapravo prilaze i da tako malo porazgovarali
(nažalost, to se uglavnom svee na gore navedene dijaloge), a nekad te i upute
negdje (free of charge J
). Tužnu sliku čine djeca koja prose i prosjaci općenito, kojih ima puno.. Pa
te nekako samo pikaju i pipkaju s prstima i pokazuju prema svojim ustima, a
gotovo da i nemaju više ljudski oblik, samo prazan pogled i naučene uvijek iste
radnje s rukama.
No mimo njih, većina ljudi je zaista simpatična i srdačna.
Rijetkost je popričati sa ženama, pogotovo ovdje u Rajahstanu gdje je još jako prisutna
patrijarhalna tradicija. Većinu stvari rade muškarci, skoro sve zapravo.. i
kuhaju i vode biznis, voze, prevoze, organiziraju, rade ture.. prodaju, šiju,
pa opet kuhaju. U Jodhpuru smo naletili na neku babu – zapravo, zaustavila nas
je na ulici baš ka smo tražili gdje bi jeli i pitala jel bi jeli kod nje, da
ona kuha i ima neke super cijene (ko za domaće).. Baba zapravo vodi restoran –
žena poduzetnica, napravila si je na svom rooftopu mjesta za par stolova, pa
bez table i natpisa vani vrbuje turiste i halta ih na svoj krović J Bilo je fino i bilo je
čisto.. Pa smo podržali žene poduzetnice i u Indiji.
Inače, sve se više prebacujemo na uličnu hranu.. Jedini
razlog za izbjegavati ju jest naravno strah od trovanja (sitnica prava..), pa
pažljivo biramo gdje i što jedemo, ali hrana na ulici je generalno turbo ukusna
i puno veći i raznovrsniji izbor nego restorani.. Pa biramo mjesta relativne
čistoće i dobrog prometa koja se uklapaju u naš mit ;)
Omelette shop |
A ima i vrlo zanimljivih izuma koji su vjerojatno krenuli s
namjerom da privuku turiste, a sad privlače i hrpu lokalne ekipe. Od malih
štandova sa sokovima i lassijima do super uličnog mjesta u Jodhpuru – Omelette shop..
Tip dakle po cijele dana peče jaja. Ima na meniju nekih 10ak vrsta omleta +
kombinacije začinjenih kuhanih jaja.. sve što nudi su jaja.. cijene od 4 do 10
kn za obrok. Promet mu ide ludo ludo.. radi od jutra do večeri. I fantastičan je. Inače,
mali info o cijenama ovdje:
Šalica massala čaja na ulici = 1 kn
1 rola wc papira = 5 kn!!!
Smještaj za nas 2, noćenje= 30 -60 kn
Ručak u restoranu, nas 2, kombinacije nekoliko obroka =
30-40 kn
Hrana na cesti, samose, razno razne pržene delicije i
kombinacije = 1 – 4 kn
No.. plavi grad Jodhpur bio je predivan, pa smo nakon 2 dana
razgledavanja i bauljanja jutros stigle noćnim vlakom u priču iz 1001 noći.
Nalazimo se u Jaisalmeru, pustinjskom gradu blizu granice s Pakistanom. Što
zapadnije idemo, sve je pješčanije sa više turbana oko glava, većim razlikama u
temperaturi (po danu vruće, 27, po noći zima, 12), više je surovo a više i bajkovito..
Iznad grada izdiže se opet stari grad i tvrđava, cijela kao da je izrasla iz
pijeska, stara skoro 1000 godina. Navečer ostaje obasjana, pa trenutno sa svog
rooftopa imamo savršen pogled – kao da je netko postavio kulisu, nestvarno
izgleda. Danas smo istražili, a sutra krećemo na safari u pustinju, pa nas nema
par dana.
Ulaz u grad |
Jaisalmer fort |
I dalje svaki tren u Indiji nosi neke higlight moments, pa
tako za kraj nekoliko crtica iz svakodnevice..
Krave su uobičajena pojava, ali.. Danas nam je jedna htjela
maznut hranu dok smo jele. Anđa me uči da joj trebam lupit šamar :D
Jučer je jedna krava skoro opala sa zidića. Krala je neko
smeće tipu iz kamiona, a stoji na rubu zidića, visokog oko metar.. ja si
pomislim – ne bude valjda opala.. Pa došao tip, vidio da mu jede smeće iz
kamiona i udri štapom po kravi. Pa krava tromo u bijeg, popikne se i počne visit
– jedna noga joj proklizala i povukla debelu guzicu. Pa panika, taj tip i neki
sused stali ispod da ulove kravu ako padne.. Srećom, izvukla se i iskoprcala
nazad gore..
A kad nas krave ne zabavljaju, zabavljamo se same..
Indijcima je totalna totalna špica slikati se s nama.. To im je baš hit. Ne
samo to, nego bi te rado proveli i na motoru recimo ili bilo šta, samo da ih
valjda drugi vide kako oni se eto druže s bijelim ženskama. Pa stalno, kad
negdje nešto gledamo ili se slikamo mi.. eto ti par mladih pjetlića.. Excuse
me.. You want a picture with me? Can I? I onda kad daš jednom, krene redaljka,
jedan po jedan pored tebe pa frendići slikaju. Jučer mi je jedan rekao da mu
stavim ruku na rame.. Moš mislit.. Pa smo se danas super zabavile, grupica
pjetlića se htjela slikati, pa smo ih tražile 100 rupija (10kn) J 1 photo 1 person – 100
rupees; 2 person (Anđelka i ja) = 200 rupees.. Veselo je bilo.. nismo niš
zaradile, al smo se zabavile.. Nedugo zatim opet smo popustile, neke indijke su
nam prišle da bi se one slikale, pa ajde, ženska solidarnost, ipak su one ovdje
nekako zapostavljene.. slikamo se mi s njima – i eto dolazi cijela family..
Brat, rođo, otac, baba.. i svi prema nama, paparazzi, pa se redaju i
naslikavaju i namještaju u svim kombinacijama.. Iskoristili nas, zahvalili i
otišli.. Pa vas s tom novostečenom slavom pozdravljaju 2 Bolliwoodske zvijezde
:-*
:-* |
Mogle bi vi uskoro postati zvijezde u Bollywoodu������
ReplyDelete