Monday, January 2, 2017

Santo Antonio, Menino Jesus, Cabo de Rama.. Bem vindo ao Goa



Najveća crkva u Panjimu
Još jednu Novu Godinu dočekali s nogama u pijesku i vatrometom iznad plaže.. Pa evo jednog kratkog lijenog bloga J

Sletili smo u Gou, kraće je trajao let nego čekanje u redu za taxi service s aerodroma.. Let je malo kasnio, pa stigle navečer, dosta umorne, Anđa od želučanih problema i izbacivanja vode dehidrirala, pa s glavoboljom.. (smještaj smo rezervirali na neviđeno, neki guesthouse iz Lonely Planeta, jeftinija opcija (60 kn soba)... ovdje je full sezona pa su cijene ogromne jer svi idu u Gou za Novu Godinu..)
Dočekalo nas.. čista velika soba s kupaonom i terasicom ispred, mirno, meditativno okruženje, pogled na prekrasan i uređen tropski vrt. Imaju i mali restorančić. Mirna atmosfera, domaća.. Na meniju sve što možeš zamisliti, cijene ok. Frižider funkcionira po principu – uzmeš što trebaš, pa zapišeš, pa ćeš na kraju sve platiti. Pivo veliko (0.6) = 8kn. Dosad nisam često pila, bila je od 18 pa na gore. Na meniju čak imaju i Porto vino J Vlasnik restorana, kuhar i konobar – Santana, simpatični Indijac, radio pola života na cruiseru, bio i u Hrvatskoj, super priča engleski, strašno ugodan i simpatičan. I tako u našem malom raju počela je naša Goanska priča..


Još smo na istom mjestu već 6-ti dan, malo smo zapele u vremenu i ovom divnom prostoru.. Goa je neka sasvim druga priča, teško je uopće povjerovati da smo i dalje u Indiji. I klima nam se promijenila, od suhe pustinjske sad smo u tropima. Ljudi su drugačiji, mješavina Indijaca i Portugalaca, ljepši dosta od ostalih Indijaca, a opušteni samo tako. Ljetni đir.. od kaosa ni K.
A vrhunac su gosti u našem guesthouseu. Ekipa 60+, kombinacija Nizozemaca, Australaca i još nekih nordijaca koji ovdje dolaze već 25 godina pa su si ekipa.. pa se međusobno podbadaju i strašno su zabavni. Definitivno najbolja moguća mirovina..


Mi se opustile.. skroz.. Uzele scooter, pa laganini svaki dan malo đir uokolo istražujemo, pa plažica.. pa mi je lijeno i pisati sada J


 

Uglavnom, prekrasno je.. kako istražujemo, okolina se mijenja, od rižinih polja okruženih palmama, polja sa water buffaloima (ne znam hrv. naziv za tu životinju, neki bivol), pticama raznih vrsta i jatima ptica grabežljivica, neke vjetruše, orlovi, pa do starih vila iz kolonijalnog doba koje su Portugalci izgradili i specifično građenih bijelih crkvica i kapelica. Arhitektura je Portugal u malom, danas smo posjetile i glavni grad, Panjim ili Panaji, koji je mali Lisabon, čak su imena ulica napisana na istim pločama kao i u Lisabonu. Ljudi ovdje ne samo da ne gnjave (još nas samo tu i tamo koji frajer pita da se slikamo s njim, ali to je to), nego su toliko srdačni da npr. kada pitamo za smjer, često se dogodi da čovjek sjedne na svoj scooter i krene voziti ispred nas da nam pokaže put. Danas smo po Panjimu tražile bibincu , tipičan Goanski kolač od mlijeka i kokosa, pa gledamo neku kartu u Lonely Planetu da nađemo neku sljastičarnu, pa neki dedica pitao gdje idemo i kad je čuo da tražimo bibincu, odmah ispred nas i veli „vozi“, pa nas doveo na neko mjesto koje je poznato po slasticama. Ne samo da nas doveo i ništa ne tražio, nego bio sav sretan što imaju bibincu i onda nam još dao svakoj neki talismančić sa anđelom, da nas čuva J
 


Ulice Panjima

Hrana je ovdje mmmrak! Uglavnom mješavina raznih svjetskih kuhinja, pa svaki meni nudi tipična Goanska jela, klasična Indijska, kineska, europska.. Na porcijama ne štede i fantastično pripremaju. Ovdje se jede meso, pa kombiniramo našu indijsku vegetarijansku prehranu i chicken byriani, chicken thikka massala i tako dalje..

Tržnica :) i u potragu za začinima..
Plaže su duge.. kilometrima.. zapravo, skoro cijela Goa je neprekinut potez piješćanih plaža, protežu se po 10ak kilometara, pa neki rt, pa opet kilometri bijelog pijeska. Novogodišnje smo se okupali u Arapskom moru. Malo je valovito, pa nije baš tirkizno more, a nije niti čisti Jadran, ali sutra ćemo još malo južnije gdje su još ljepše plaže, pa ćemo nakon toga dati konačni rewiev.

Sutra krećemo na mali road trip, s malim ruksakom na leđima do najjužnijeg dijela Goe. S obzirom da nam je tu tako lijepo, nismo namjeravale, no bile smo neki dan malo prema jugu, pa vidjele čuda i čudesa od krajolika.. litice iznad plaža kao na Baliju, mostiće preko riječica kao u Laosu, pa odlučile ovdje ostaviti stvari i napraviti malu turu 3-4 dana..
Gdje ćeš boljeg mjesta za probati voziti scooter :)

Pa se čujemo za par dana.. I Sretna svima još jednom ova nova 2017.ta :-*
Chicken thikka massala i Goan thali




 

No comments:

Post a Comment